
Candles, Stories, and Friendship: Ivana’s New Beginning
FluentFiction - Croatian
Loading audio...
Candles, Stories, and Friendship: Ivana’s New Beginning
Sign in for Premium Access
Sign in to access ad-free premium audio for this episode with a FluentFiction Plus subscription.
Ivana je stajala ispred svoje nove studentske sobe.
Ivana stood in front of her new student room.
Srce joj je kucalo ubrzano dok je gledala unutra.
Her heart was beating rapidly as she looked inside.
Prostrana soba još je bila puna kutija.
The spacious room was still full of boxes.
Bilo je ljeto, sunce je jako sijalo kroz velika prozorska okna.
It was summer, the sun was shining brightly through the large window panes.
Sve je mirisalo na svježe pokošenu travu.
Everything smelled of freshly cut grass.
Brujio je umoreni bum generacije mladih ljudi koji su u žurbi aranžirali svoje nove domove daleko od kuće.
The tired hum of a generation of young people hurriedly arranging their new homes far from home was buzzing.
Ivana je bila iz malenog grada u Hrvatskoj.
Ivana was from a small town in Croatia.
Sada, ispred nje, nalazilo se sve što je trebalo da učini – upoznati Marka i Anu, nove cimerice.
Now, in front of her, lay everything she needed to do – meet Marko and Ana, her new roommates.
Uvijek je bila ambiciozna.
She had always been ambitious.
Željela je studirati arhitekturu i ostvariti snove.
She wanted to study architecture and achieve her dreams.
Dok je unosila kutije, osjećala je nervozu.
As she carried in the boxes, she felt nervous.
Hoće li se uklopiti?
Would she fit in?
Hoće li ju prihvatiti?
Would they accept her?
Marko i Ana su već bili unutra.
Marko and Ana were already inside.
Marko, visok dečko s osmijehom koji bi mogao otopiti led, raspakiravao je svoje knjige.
Marko, a tall guy with a smile that could melt ice, was unpacking his books.
Ana, sitna djevojka s dugom, smeđom kosom, uređivala je police.
Ana, a petite girl with long brown hair, was arranging the shelves.
Zvuk glazbe dolazio je iz nekog od sobnih kutova.
The sound of music was coming from one of the room's corners.
"Zdravo, ja sam Ivana," rekla je veselo, iako je glas malo zadrhtao.
"Hello, I'm Ivana," she said cheerfully, though her voice trembled a little.
"Mislila sam da bismo mogli večeras organizirati neko malo druženje, da se bolje upoznamo?
"I thought we could organize a small get-together tonight to get to know each other better?"
"Marko je podigao pogled s knjiga i nasmiješio se: "Odlično!
Marko looked up from the books and smiled: "Great!
Možda možemo zajedno pripremiti večeru?
Maybe we can prepare dinner together?"
"Ana je također izgledala oduševljeno idejom.
Ana also seemed excited about the idea.
"Slažem se!
"I agree!
Možemo napraviti salatu i naručiti pizzu.
We can make a salad and order pizza."
"Večer je stigla brzo, i njih troje su se okupili.
Evening came quickly, and the three gathered together.
Razgovarali su o svemu, od studija do omiljenih filmova.
They talked about everything, from studies to favorite movies.
Ivana se polako počela osjećati ugodno.
Ivana slowly began to feel comfortable.
Iznenada, svjetla su treperila i ugasila se.
Suddenly, the lights flickered and went out.
Struja je nestala.
The power went out.
"Što ćemo sada?
"What do we do now?"
" upitala je Ivana u polumraku.
Ivana asked in the semi-darkness.
"Sve je u redu," rekao je Marko, već je pronašao svijeće.
"Everything's fine," said Marko, who had already found candles.
"Mi smo čitali strašne priče kad smo bili djeca svjetlosti ovako.
"We used to read scary stories when we were kids in this light.
Možda je vrijeme za par njih?
Maybe it's time for a few of those?"
"Ana se nasmijala: "Zvukovi kao plan!
Ana laughed: "Sounds like a plan!
Možemo smisliti svoje priče.
We can make up our own stories."
"I tako su, dok vani cvrčci pjevali a mrak prigrlio, troje cimera sjedili u krugu svijeća i pripovijedali jedni drugima izmišljene priče.
And so, while crickets sang outside and darkness embraced them, the three roommates sat in a circle of candles and told each other imaginary stories.
Smijeh se širio odjem od zidova.
Laughter echoed off the walls.
Činilo se kao da je vrijeme stalo.
It seemed as if time had stopped.
Nakon nekog vremena, svjetla su se vratila, ali njihove priče nisu prestajale.
After a while, the lights came back on, but their stories didn't stop.
Ivana je shvatila da su ona i njezini novi prijatelji stvorili nešto posebno.
Ivana realized that she and her new friends had created something special.
Osjetila je kako su nestala njena stara strahovanja.
She felt her old fears melt away.
Nasmijala se, iskreno i sretno.
She laughed, genuinely and happily.
Te noći, Ivana je krenula spavati s osmijehom na licu i toplinom u srcu.
That night, Ivana went to sleep with a smile on her face and warmth in her heart.
Shvatila je da joj pripadnost dolazi prirodno kada je otvorena i iskrena.
She realized that belonging comes naturally when one is open and honest.
Ovdje, u studentskom domu, napokon je doživjela početak novog poglavlja u životu s pravim prijateljima.
Here, in the student dorm, she finally experienced the beginning of a new chapter in life with true friends.
Više nije trebala skrivati tko je bila.
She no longer needed to hide who she was.
Značila je da je tu, prisutna i spremna za sve što dolazi.
It meant being there, present, and ready for whatever comes.