FluentFiction - Croatian

Love in the Snow: A Heartfelt Decision Amidst Winter

FluentFiction - Croatian

14m 37sFebruary 6, 2026
Checking access...

Loading audio...

Love in the Snow: A Heartfelt Decision Amidst Winter

1x
0:000:00

Sign in for Premium Access

Sign in to access ad-free premium audio for this episode with a FluentFiction Plus subscription.

View Mode:
  • Zrak je bio hladan u Maksimiru.

    The air was cold in Maksimir.

  • Snijeg je pokrivao staze poput tankog bijelog pokrivača.

    Snow covered the paths like a thin white blanket.

  • Marin i Ivana su polako hodali pokraj jezera.

    Marin and Ivana were slowly walking by the lake.

  • Pogledavali su jedno drugo, ali riječi kao da su zastale među njima.

    They glanced at each other, but the words seemed to stall between them.

  • "Valentinovo je," rekao je Marin tiho.

    "It's Valentine's Day," Marin said quietly.

  • "Savršeno vrijeme za razgovor."

    "A perfect time to talk."

  • Ivana ga je pogledala.

    Ivana looked at him.

  • "Znam da želiš razgovarati o nama. Prošli tjedan smo se svađali, ali sada smo ovdje."

    "I know you want to talk about us. We argued last week, but now we're here."

  • Marin je stao ispod drveta.

    Marin stopped under a tree.

  • Grane su bile gole, kao da slušaju svaku šapat.

    The branches were bare, as if they were listening to every whisper.

  • "Ivana, volim te. Ali sanjam o životu uz more. Želim pisati, imati mir."

    "Ivana, I love you. But I dream of a life by the sea. I want to write, to have peace."

  • Ivana je uzdahnula.

    Ivana sighed.

  • "Znam, Marin. Ali moja karijera je ovdje, u Zagrebu. Arhitektura je moj život. Teško je samo otići."

    "I know, Marin. But my career is here, in Zagreb. Architecture is my life. It's hard to just leave."

  • Marin je posegnuo za njenom rukom.

    Marin reached for her hand.

  • Njegov dodir bio je hladan, ali srce toplo.

    His touch was cold, but his heart was warm.

  • "Mogli bismo zajedno izgraditi nešto lijepo na obali. Možda ne kuće, ali život vrijedan priče."

    "We could build something beautiful together on the coast. Maybe not houses, but a life worth telling."

  • Ivana je razmišljala.

    Ivana pondered.

  • Snježne pahulje počele su padati, stvarajući tihi ples oko njih.

    Snowflakes began to fall, creating a silent dance around them.

  • "Znam, ali želim i dalje graditi ovdje. Imam mnogo planova. Ne želim se odreći svoje karijere."

    "I know, but I still want to build here. I have many plans. I don't want to give up my career."

  • "Čuo sam te," odgovorio je Marin.

    "I heard you," replied Marin.

  • "Ali moram znati, hoćeš li doći sa mnom? Želim imati obitelj s tobom, oboje možemo imati svoje snove."

    "But I need to know, will you come with me? I want to have a family with you; we can both have our dreams."

  • Ivana ga je promovila. "Što ako ostanem? Što će biti s nama?"

    Ivana asked him, "What if I stay? What will happen to us?"

  • Marinov izraz lica bio je tužan.

    Marin's expression was sad.

  • "Otići ću za šest mjeseci. Ako ne dođeš, razumjet ću. Ali moram pokušati."

    "I will leave in six months. If you don't come, I will understand. But I have to try."

  • Nastavili su hodati.

    They continued walking.

  • Snijeg je šuštao pod njihovim koracima.

    The snow crunched under their steps.

  • Ivana je osjetila teret odluke na svojim ramenima.

    Ivana felt the weight of the decision on her shoulders.

  • "Ljubav je važna, ali i moji snovi. Moram ostati."

    "Love is important, but so are my dreams. I have to stay."

  • Marin je zastao.

    Marin paused.

  • Pogledao je u nju s nježnošću.

    He looked at her tenderly.

  • "Volim te dovoljno da te pustim."

    "I love you enough to let you go."

  • Tada su nastavili hodati.

    Then they continued walking.

  • Maksimir je bio tih, osim snijega koji je i dalje padao.

    Maksimir was quiet, except for the snow that continued to fall.

  • Iako su se kretali prema različitim sudbinama, hodali su zajedno još neko vrijeme, puštajući sjećanja da ih grije u zimskom zraku.

    Although they were moving towards different destinies, they walked together a little longer, letting memories warm them in the winter air.