
Nikola's Mystical Discovery in the Snow-Covered Woods
FluentFiction - Croatian
Loading audio...
Nikola's Mystical Discovery in the Snow-Covered Woods
Sign in for Premium Access
Sign in to access ad-free premium audio for this episode with a FluentFiction Plus subscription.
Nikola je stajao na rubu staze, okružen čarobnom bijelom šumom.
Nikola was standing at the edge of the path, surrounded by a magical white forest.
Plitvička jezera bila su sva prekrivena snijegom, a ledeni je mir svuda vladao.
Plitvička jezera were all covered in snow, and an icy peace reigned everywhere.
Šum prirode blagim je tonalitetom popunjavao zrak, dok su mu hladni vjetrovi rezali obraze.
The sound of nature filled the air with a gentle tone, while cold winds cut his cheeks.
Nikola je bio amaterski fotograf, fasciniran prirodom.
Nikola was an amateur photographer, fascinated by nature.
Volio je snimati čudesne prizore, ali danas ga je nešto posebno mučilo.
He loved capturing amazing scenes, but something special troubled him today.
Na njegovu je fotoaparatu iznenada osvanula fotografija kojom se nije mogao sjetiti da ju je napravio.
A photograph had suddenly appeared on his camera that he couldn't remember taking.
Na slici je prepoznavao dio staze, ali scena je bila pomalo mistična.
In the picture, he recognized part of the path, but the scene was a bit mystical.
Na njoj su drveća bila bajkovito pokrivena ledom, ali nešto u sjeni desnog kuta slike bilo je zagonetno.
The trees were fairy-like covered in ice, but something in the shadow of the right corner of the picture was enigmatic.
Ta slika u Nikoli je budila osjećaj kao da je iz vlastitih sjećanja; nešto iz daleke prošlosti.
That image stirred a feeling in Nikola as if it was from his own memories; something from a distant past.
Ivana i Matej, Nikolini prijatelji, hodali su ispred njega, hihotali se i poskakivali poput djece u snijegu.
Ivana and Matej, Nikola's friends, were walking ahead of him, giggling and hopping like children in the snow.
"Nikola, dolazi!" pozivao ga je Matej, ali Nikola je bio zaokupljen fotografijom.
"Nikola, come on!" called Matej, but Nikola was preoccupied with the photograph.
Odlučio je riješiti misteriju.
He decided to solve the mystery.
Pitao ih je: "Slušajte, ako nije problem, htio bih otići na točno mjesto s ove fotografije.
He asked them, "Listen, if it's not a problem, I would like to go to the exact spot from this photograph.
Vi se slobodno nastavite zabavljati, ali ovo moram istražiti."
You go ahead and keep having fun, but I need to investigate this."
"Zašto ti je ta slika toliko važna?" upitala je Ivana znatiželjno.
"Why is this picture so important to you?" asked Ivana curiously.
"Osjećam se kao da je ovo dio mog života, dio kojeg se ne mogu prisjetiti.
"I feel like it's a part of my life, a part I can't remember.
Moram saznati zašto," odgovori Nikola.
I need to find out why," replied Nikola.
Vremenska prognoza ništa nije obećavala.
The weather forecast promised nothing good.
Snijeg je padao sve jače, a park bi ubrzo mogao zatvoriti svoju kapiju.
Snow was falling more heavily, and the park might soon close its gate.
Nikola je zatvorio jaknu tijesno oko vrata i krenuo natrag stazom.
Nikola zipped his jacket tightly around his neck and started back down the path.
Nesigurni koraci i zaleđene površine činile su put opasnim, ali odlučnost je tjerala Nikolu dalje.
Uncertain steps and icy surfaces made the way dangerous, but determination drove Nikola onward.
Prešao je preko zamrznutog mosta, pored smrznutih slapova.
He crossed a frozen bridge, past frozen waterfalls.
Napokon, stigao je na mjesto sa slike.
Finally, he arrived at the spot from the picture.
No, preda njim se pojavio puteljak koji nije primijetio ranije.
However, before him appeared a path that he hadn't noticed earlier.
Snježna je oluja upravo počela, što je Nikolin put učinilo još težim.
A snowstorm had just started, making Nikola's journey even more difficult.
No, on se kretao naprijed, privučen šapatom iz djetinjstva.
Yet he moved forward, drawn by whispers from childhood.
Došao je do starog proplanka.
He arrived at an old clearing.
Na sredini proplanka stajao je zaboravljeni spomenik, prekriven mahovinom, a na njemu urezan simbol koji je prepoznao.
In the middle of the clearing stood a forgotten monument, covered in moss, engraved with a symbol he recognized.
Taj simbol viđao je dok je bio dijete, negdje u snovima, u pričama koje mu je baka pričala.
He had seen that symbol as a child, somewhere in dreams, in stories his grandmother used to tell.
Gledajući spomenik, sjećanja su mu jecala kroz um poput melodije iz prošlosti.
Looking at the monument, memories wept through his mind like a melody from the past.
Nikola je brzo snimio sliku kamerom, sada ponosan i smiren.
Nikola quickly took a picture with his camera, now proud and calm.
Shvatio je, napokon, da je taj nepoznati dio njegove prošlosti sada dio cjelovite priče njegovog života.
He finally realized that this unknown part of his past was now part of the complete story of his life.
Znao je tko je i odakle dolazi.
He knew who he was and where he came from.
Osjećao se bliže i sebi i vremenu koje je proteklo.
He felt closer to both himself and the time that had passed.
Kad se vratio, Ivana i Matej su ga dočekali s osmijesima.
When he returned, Ivana and Matej greeted him with smiles.
"Što si otkrio?" pitali su.
"What did you discover?" they asked.
"Sebe," odgovori Nikola jednostavno, ali prožet srećom.
"Myself," Nikola replied simply, but filled with happiness.
"Sebe."
"Myself."