
Sibling Reunion: A Journey Through Art and Memories
FluentFiction - Croatian
Loading audio...
Sibling Reunion: A Journey Through Art and Memories
Sign in for Premium Access
Sign in to access ad-free premium audio for this episode with a FluentFiction Plus subscription.
Snijeg je lagano padao nad Zagrebom, stvarajući tihi pokrivač preko grada.
The snow was gently falling over Zagreb, creating a silent blanket across the city.
Ivana i Luka koračali su kroz hladan zrak prema Muzeju suvremene umjetnosti.
Ivana and Luka were walking through the cold air towards the Museum of Contemporary Art.
Bio je to poseban dan - pravoslavna Nova godina, dan kada su odlučili odati počast majci koja je obožavala umjetnost.
It was a special day - the Orthodox New Year, a day they decided to honor their mother who adored art.
Ivana je bila napeta.
Ivana was tense.
Godinama su se ona i Luka udaljili.
For years, she and Luka had grown apart.
Poslije majčine smrti, činilo se kao da je zrak između njih postao pretežak.
After their mother's death, it seemed as though the air between them had become too heavy.
Ali ova izložba bila je prilika da se probaju povezati.
But this exhibition was an opportunity to try to reconnect.
Ulazak u muzej donio je toplinu i svjetlost.
Entering the museum brought warmth and light.
Široki hodnici ukrašeni su modernim umjetninama.
The wide corridors were adorned with modern artworks.
Ivana je odmah osjetila nostalgiju.
Ivana immediately felt nostalgia.
"Pogledaj ovo!" povikala je Ivana, zaustavivši se pred velikom, šarenom slikom.
"Look at this!" Ivana exclaimed, stopping in front of a large, colorful painting.
"Sjećaš se kada smo crtali s mamom?"
"Do you remember when we used to draw with mom?"
Luka je zastao, promatrajući sliku.
Luka paused, observing the painting.
Nije rekao ništa, ali u njegovim očima Ivana je vidjela sjajić prepoznavanja.
He said nothing, but in his eyes, Ivana saw a glimmer of recognition.
Okrenuo je glavu, skrivajući emocije iza mirnog lica.
He turned his head, hiding his emotions behind a calm face.
Prolazili su kroz galerije, Ivana je pričala priče iz djetinjstva.
As they walked through the galleries, Ivana recounted childhood stories.
Luka je slušao, rukama ukrštenim na prsima.
Luka listened, arms crossed over his chest.
Bio je previše tih, a Ivana je osjetila kako se stari osjećaji tuge vraćaju.
He was too quiet, and Ivana felt old feelings of sadness returning.
Na kraju, ispred velike, apstraktne slike, Ivana je prelomila tišinu.
Finally, in front of a large, abstract painting, Ivana broke the silence.
"Luka, znam da ti nije lako. Meni isto nedostaje..."
"Luka, I know it's not easy for you. I miss her too..."
Luka je uzdahnuo, konačno obrušavajući zidove koje je gradio oko sebe.
Luka sighed, finally breaking down the walls he had built around himself.
"Znam, Ivana," odgovorio je tiho.
"I know, Ivana," he replied softly.
"Žao mi je što nisam više vremena provodio s njom. Sad se osjećam kao da je prekasno."
"I'm sorry I didn't spend more time with her. Now I feel like it's too late."
Ivana je nježno stavila ruku na njegovu ruku.
Ivana gently placed her hand on his.
"Nije prekasno da budemo tu jedno za drugo. Mama bi to htjela."
"It's not too late to be there for each other. Mom would want that."
U tom trenutku, Luka se nasmijao kroz suze.
In that moment, Luka smiled through his tears.
Prvi put u dugo vremena, osjećao se olakšano, kao da je nešto težine nestalo iz njegovog srca.
For the first time in a long time, he felt relieved, as if some of the heaviness had lifted from his heart.
Ostatak dana proveli su razgovarajući, dijeleći uspomene i smijeh.
They spent the rest of the day talking, sharing memories and laughter.
Ivana je postala strpljivija, a Luka je polako učio kako izraziti svoje osjećaje.
Ivana became more patient, and Luka was slowly learning how to express his feelings.
Hodajući prema izlazu iz muzeja, Ivana i Luka su znali da će zajedno lakše prebroditi tugu.
Walking towards the exit of the museum, Ivana and Luka knew that together they would more easily overcome their sorrow.
Snijeg je i dalje padao, stvarajući novi početak za dvoje braće i sestara koji su pronašli put natrag jedno drugom.
The snow continued to fall, creating a new beginning for the two siblings who had found their way back to each other.