
Eerie Echoes: Solving Mysteries at Plitvička Jezera
FluentFiction - Croatian
Loading audio...
Eerie Echoes: Solving Mysteries at Plitvička Jezera
Sign in for Premium Access
Sign in to access ad-free premium audio for this episode with a FluentFiction Plus subscription.
Plitvička jezera bila su divna u jesen.
Plitvička jezera were beautiful in the fall.
Lišće je mijenjalo boje, a voda je tiho žuborila preko slapova.
The leaves were changing colors, and the water gently murmured over the waterfalls.
No, ovdje nije bilo sve mirno.
However, not everything was peaceful there.
Tajanstveni zvukovi odjekivali su kroz park.
Mysterious sounds echoed through the park.
Posjetitelji su bili nemirni, razmišljajući o duhovima.
Visitors felt uneasy, pondering about ghosts.
Ivana je bila znatiželjna biologinja.
Ivana was a curious biologist.
Voljela je životinje i prirodu, ali imala je malu dozu straha od nadnaravnog.
She loved animals and nature, but had a slight fear of the supernatural.
Svake noći prije spavanja razmišljala je o zvukovima.
Every night before falling asleep, she thought about the sounds.
Jesu li to duhovi?
Were those ghosts?
Ne, ona nije vjerovala u takve stvari.
No, she didn't believe in such things.
Morala je pronaći izvor.
She had to find the source.
Stjepan je bio čuvar parka.
Stjepan was a park ranger.
Nije puno mario za priče o duhovima.
He didn't care much for ghost stories.
Znao je park kao svoj dlan i nije vjerovao u mistične priče.
He knew the park like the back of his hand and didn't believe in mystical tales.
Ali Ivana je bila odlučna.
But Ivana was determined.
Htjela je pronaći izvor zvukova.
She wanted to find the source of the sounds.
Stjepan je slegnuo ramenima.
Stjepan shrugged his shoulders.
"Ako ideš, idem i ja," rekao je.
"If you go, I go too," he said.
Te noći, park je bio tih.
That night, the park was quiet.
Samo je povjetarac šuštao kroz grmlje.
Only the breeze rustled through the bushes.
Mjesec je obasjavao put, dok su Ivana i Stjepan hodali kroz šumu.
The moon lit the way as Ivana and Stjepan walked through the forest.
Zvukovi su postajali sve glasniji.
The sounds grew louder.
Bilo je nešto iza grma.
There was something behind the bush.
Polako su se približili.
They approached slowly.
Na tlu su našli pticu.
On the ground, they found a bird.
Bila je rijetka i ozlijeđena.
It was rare and injured.
Njezin plač bio je izvor zvukova.
Its cries were the source of the sounds.
Uhvatila se u zamku lovca.
It had gotten caught in a hunter's trap.
Ivana i Stjepan brzo su oslobodili pticu.
Ivana and Stjepan quickly freed the bird.
Stjepan je znao da moraju obavijestiti vlasti.
Stjepan knew they had to inform the authorities.
Sljedećeg jutra, vijesti o poacheru proširile su se parkom.
The next morning, news about the poacher spread through the park.
Glasine o duhovima polako su nestajale.
The rumors about ghosts slowly faded.
Ivana se osjećala ponosno.
Ivana felt proud.
Prevladala je svoj strah.
She had overcome her fear.
Stjepan je bio impresioniran.
Stjepan was impressed.
Priroda je bila puna tajni koje nije mogao objasniti.
Nature was full of secrets he couldn’t explain.
Dok su odlazili iz parka, Ivana i Stjepan osjećali su se mirno.
As they left the park, Ivana and Stjepan felt at peace.
Uvijek će postojati misterije, ali sada su znali da su oni tu da ih otkriju.
There would always be mysteries, but now they knew they were there to uncover them.
Plitvice su ponovno bile mirne, a lišće je nastavilo padati, prekrivajući put u zlato.
Plitvice were peaceful again, and the leaves continued to fall, covering the path in gold.