FluentFiction - Croatian

Rekindling Love: An Autumn Reunion at Zagrebačka Cafe

FluentFiction - Croatian

16m 22sOctober 21, 2025
Checking access...

Loading audio...

Rekindling Love: An Autumn Reunion at Zagrebačka Cafe

1x
0:000:00

Sign in for Premium Access

Sign in to access ad-free premium audio for this episode with a FluentFiction Plus subscription.

View Mode:
  • Zagrebačka kavana bila je puna ljudi.

    The Zagrebačka cafe was full of people.

  • Miris svježe pripremljenog espressa ispunjavao je zrak.

    The aroma of freshly brewed espresso filled the air.

  • Lišće vani rustralo je na jesenskom vjetru.

    The leaves outside rustled in the autumn wind.

  • Ivana je nervozno čekala u kutu kavane.

    Ivana nervously waited in the corner of the cafe.

  • Srce joj je ubrzano kucalo.

    Her heart was beating fast.

  • Pogledala je na sat.

    She looked at the clock.

  • "Hoće li Marko doći?

    "Will Marko come?"

  • " pitala se u sebi.

    she asked herself.

  • Ana je sjedila kraj nje.

    Ana sat next to her.

  • "Ne brini, Ivana.

    "Don't worry, Ivana.

  • Marko je rekao da dolazi," pokušala ju je umiriti.

    Marko said he's coming," she tried to reassure her.

  • Ana je uvijek bila mirotvorka između njih dvoje, od mladosti.

    Ana had always been the peacemaker between the two, since their youth.

  • Ivana je znala da bez nje ovaj susret ne bi bio moguć.

    Ivana knew that without her this reunion wouldn't be possible.

  • Marko je ušao.

    Marko entered.

  • Na trenutak je stao na vratima, kao da oklijeva.

    For a moment, he stood at the door, as if hesitating.

  • Pogledali su se.

    They looked at each other.

  • Iako su prošle godine, prepoznala je njegovu figuru, već pomalo obojenu godinama.

    Although years had passed, she recognized his figure, already somewhat marked by the years.

  • "Sjedi, Marko," rekla je Ana toplo, upirući prst prema stolcu.

    "Sit down, Marko," Ana said warmly, pointing towards the chair.

  • Marko je polako sjeo, gledajući Ivanu.

    Marko slowly sat down, looking at Ivana.

  • Prošlo je toliko vremena.

    So much time had passed.

  • Riječi su visjele u zraku, neizgovorene, ali prisutne.

    Words hung in the air, unspoken, but present.

  • Ivana je duboko udahnula.

    Ivana took a deep breath.

  • "Marko, htjela sam da razgovaramo.

    "Marko, I wanted us to talk.

  • Znam da smo se udaljili.

    I know we've drifted apart.

  • Želim pokušati ponovno," rekla je, glas joj je bio tvrd ali iskren.

    I want to try again," she said, her voice firm but sincere.

  • Marko je nervozno promiješao svoju kavu.

    Marko nervously stirred his coffee.

  • "Ivana, nije uvijek bilo lako.

    "Ivana, it hasn't always been easy.

  • Ali," zastao je, "nadam se da možemo pokušati.

    But," he paused, "I hope we can try."

  • "Ana je kimnula, osjećala je kako napetost opada, barem malo.

    Ana nodded, feeling the tension ease, at least a little.

  • "Možete pokušati polako.

    "You can try slowly.

  • Nitko ne očekuje čuda," rekla je, u pokušaju da olakša situaciju.

    No one expects miracles," she said, attempting to ease the situation.

  • No, prošlost ih je sustigla.

    But the past caught up with them.

  • Stari problemi, stari nesporazumi.

    Old problems, old misunderstandings.

  • Što veći, nego što su ikada shvatili.

    Bigger than they ever realized.

  • Temperatura je porasla, riječi su bile oštre.

    The temperature rose, words were sharp.

  • Lica su bila napeta.

    Faces were tense.

  • Ali, baš tada, Ivana je osjetila nešto promijenilo u njoj.

    But just then, Ivana felt something change within her.

  • Odlučila je, mogla je to pustiti.

    She decided she could let it go.

  • "Marko, ja.

    "Marko, I...

  • žao mi je.

    I'm sorry.

  • Nisam htjela da sve završi tako.

    I didn't want things to end like this.

  • Htjela bih pokušati iznova," rekla je, pružajući ruku preko stola.

    I'd like to try again," she said, reaching her hand across the table.

  • Marko je gledao njezinu ruku.

    Marko looked at her hand.

  • Bio je trenutak oklijevanja, a zatim prihvatio ruku.

    There was a moment of hesitation, then he took her hand.

  • Polako, ali odlučno.

    Slowly, but decisively.

  • "I ja ću pokušati.

    "I will try too.

  • Nadam se da možemo ovo popraviti," odgovorio je.

    I hope we can fix this," he replied.

  • Atmosfera u kavani postala je lakša, toplija.

    The atmosphere in the cafe became lighter, warmer.

  • Ivana i Marko složili su se viđati češće.

    Ivana and Marko agreed to see each other more often.

  • Razgovarati više.

    To talk more.

  • Ana je blistala od sreće.

    Ana beamed with happiness.

  • Ponovno povezivanje trajat će svoj put, ali prvi korak je učinjen.

    The reconnection would take its course, but the first step had been taken.

  • Dok su napuštali kafić, jesenje lišće mekano je padalo oko njih.

    As they left the cafe, autumn leaves softly fell around them.

  • Novi početak u Zagrebu, gdje mirisi i okusi donose nove nade.

    A new beginning in Zagreb, where scents and flavors bring new hopes.