
Autumn in Zagreb: An Unexpected Friendship Rides In
FluentFiction - Croatian
Loading audio...
Autumn in Zagreb: An Unexpected Friendship Rides In
Sign in for Premium Access
Sign in to access ad-free premium audio for this episode with a FluentFiction Plus subscription.
Zagreb je bio prekrasno užurban u jesen, dok je sunčeva svjetlost obasjavala šuštave javorove listove po pločnicima.
Zagreb was beautifully bustling in the autumn, as the sunlight illuminated the rustling maple leaves on the sidewalks.
U policijskoj postaji, gomila je ljudi strpljivo čekala svoj red.
At the police station, a crowd of people patiently waited their turn.
Među njima, Ivana je stajala s odlučnošću u očima.
Among them, Ivana stood with determination in her eyes.
Ivana je bila studentica prava i izgubila je bicikl, što joj je bilo vrlo važno.
Ivana was a law student and had lost her bicycle, which was very important to her.
Oduvijek je vjerovala u pravdu i sada je željela svoj bicikl natrag.
She had always believed in justice and now wanted her bike back.
Dok je čekala, razmišljala je o Ani, svojoj najboljoj prijateljici.
While she waited, she thought of Ana, her best friend.
Ana je uvijek bila zauzeta poslom, ali ju je uvek podržavala.
Ana was always busy with work, but she always supported her.
No, danas je Ivana sama.
But today, Ivana was alone.
Osjetila je blagi nalet stresa, ali brzo je povratila mir.
She felt a slight rush of stress, but she quickly regained her calm.
Iznad svega, morala je pronaći bicikl.
Above all, she had to find her bicycle.
Iznenada, ulazna vrata se otvore.
Suddenly, the entrance door opened.
Unutra ulazi Marko, mladić opuštenog izgleda s pomalo neurednim umjetničkim šarmom.
In walked Marko, a young man with a relaxed look and a slightly messy artistic charm.
Pogledao je oko sebe, zastao i približio se Ivani.
He looked around, paused, and approached Ivana.
"Jesi li ti ona kojoj su ukrali bicikl?
"Are you the one whose bicycle was stolen?"
" upitao je Marko nonšalantno, skoro kao da razgovara o vremenu.
Marko asked nonchalantly, almost as if talking about the weather.
Ivana ga pogleda skeptično.
Ivana looked at him skeptically.
"Da, i kako ti to znaš?
"Yes, and how do you know that?"
" upita sumnjičavo.
she asked suspiciously.
Marko sliježe ramenima.
Marko shrugged his shoulders.
"Vidjeo sam kako ga netko odnosi kad sam slikao u parku.
"I saw someone taking it while I was painting in the park."
"Ivana odmahne glavom.
Ivana shook her head.
Nije imala razloga da mu vjeruje.
She had no reason to trust him.
Ali nešto u njegovim očima, možda iskrena namjera, ju je potaknulo da posluša.
But something in his eyes, perhaps a genuine intention, prompted her to listen.
Razmislila je na trenutak, a zatim odlučila.
She thought for a moment and then decided.
"U redu", rekla je tiho.
"Okay," she said quietly.
"Vjerujem ti.
"I trust you."
"Budući da je bio slobodnog duha, Marko se, unatoč Ivani, činilo kao luckast suradnik.
Being a free spirit, Marko, despite Ivana, seemed like an eccentric partner.
Ali suprotnosti su se počele privlačiti kada su zajedno krenuli pretraživati okolne ulice.
But opposites began to attract when they set out together to search the surrounding streets.
Dok su šetali, Marko je pričao o svojoj umjetnosti i onome što inspirira njegove slike.
As they walked, Marko talked about his art and what inspires his paintings.
Ivana je slušala i primijetila nešto važno.
Ivana listened and noticed something important.
Marko je imao oko za detalje koje je često zanemarivala.
Marko had an eye for details that she often overlooked.
Njihova zajednička potraga postala je spoj Ivanine oštre logike i Markovog umjetničkog oka.
Their joint search became a blend of Ivana's sharp logic and Marko's artistic eye.
Ubrzo, Marko se zaustavi i pokaže preko ceste.
Soon, Marko stopped and pointed across the street.
"Eno ga", reče, prstom pokazajući bicikl parkiran uz zgradu.
"There it is," he said, pointing to a bicycle parked next to a building.
Ispostavilo se da ga je lopov napustio ne zaključajući.
It turned out that the thief had abandoned it without locking it.
Ivana potrči i zgrabi upravljač svog bicikla, puna olakšanja.
Ivana ran over and grabbed the handlebars of her bicycle, full of relief.
Polako su se vratili, Ivana je okrenula Marku s osmijehom zahvalnosti.
They slowly returned, and Ivana turned to Marko with a smile of gratitude.
"Nisam mislila da ćeš biti od pomoći", priznala je.
"I didn’t think you’d be helpful," she admitted.
"Ali naučila sam da trebam biti otvorena za pomoć.
"But I’ve learned that I need to be open to help.
Hvala ti.
Thank you."
"Marko se samo nasmiješi.
Marko just smiled.
"Dobro je davati ljudima šansu.
"It's good to give people a chance.
Tko zna, možda ćeš pronaći još mnogo toga što tražiš.
Who knows, you might find much more than you’re looking for."
"Tako su, iz jednog neugodnog jutra, Ivana i Marko stvorili neočekivano prijateljstvo.
So from one unpleasant morning, Ivana and Marko created an unexpected friendship.
Ona ga je naučila razmišljati kritički, a on je njoj pokazao ljepotu spontanosti.
She taught him to think critically, and he showed her the beauty of spontaneity.
Bicikl je pronađen, a s njim i nova perspektiva za Ivanu.
The bicycle was found, and with it, a new perspective for Ivana.