FluentFiction - Croatian

A Final Goodbye: Finding Unity at Plitvička Lakes

FluentFiction - Croatian

14m 57sJuly 21, 2025
Checking access...

Loading audio...

A Final Goodbye: Finding Unity at Plitvička Lakes

1x
0:000:00

Sign in for Premium Access

Sign in to access ad-free premium audio for this episode with a FluentFiction Plus subscription.

View Mode:
  • Pod sunčevim zrakama koje su obasjavale Plitvička jezera, troje rođaka koračalo je stazama okruženim zelenilom.

    Under the sun's rays illuminating Plitvička jezera, three cousins walked along the paths surrounded by greenery.

  • Plitvička jezera bila su njihova majka Maja omiljeno mjesto, i sada su Stjepan, Ivana i Matej dolazili ispuniti njezinu posljednju želju.

    Plitvička jezera was their mother Maja's favorite place, and now Stjepan, Ivana, and Matej were coming to fulfill her last wish.

  • Stjepan je bio tih, u sebi skupljajući misli.

    Stjepan was quiet, gathering his thoughts internally.

  • Osjećao je teret koji nije želio pokazati sestri.

    He felt the burden he did not want to show his sister.

  • Ivana je bila emotivna.

    Ivana was emotional.

  • Hodala je s urnom čvrsto stisnutom, šapatom priča o majčinim sjećanjima.

    She walked with the urn held tightly, whispering stories about her mother's memories.

  • S njima je bio i Matej, mladi rođak s osmijehom koji je širio mir.

    With them was Matej, the young cousin with a smile that spread peace.

  • Dan je počeo vedar, ali oblaci su se počeli skupljati.

    The day began bright, but clouds began to gather.

  • Kad su stigli do područja s kojeg su se planirali oprostiti od majke, počela je padati kiša.

    When they reached the area from which they planned to say farewell to their mother, it started to rain.

  • Ivana je uzdahnula, a Stjepan je pogledao prema oblacima.

    Ivana sighed, and Stjepan looked up at the clouds.

  • "Možda trebamo pričekati," predložio je, a njegov glas bio je smiren.

    "Maybe we should wait," he suggested, his voice calm.

  • Ivana je bila malo razočarana, ali znala je da je bolje pričekati.

    Ivana was a bit disappointed but knew it was better to wait.

  • "U redu," rekla je tiho.

    "Alright," she said quietly.

  • Matej je pokušavao podići raspoloženje pričama iz djetinjstva koji ih je sve nasmijao.

    Matej tried to lift the mood with childhood stories that made them all laugh.

  • Kako su šetali stazama, Stjepan se osjetio slobodnijim.

    As they walked the paths, Stjepan felt freer.

  • Odlučio je otvoriti se Ivani dok su sjedili uz jezero i promatrali površinu vode.

    He decided to open up to Ivana as they sat by the lake and watched the water's surface.

  • "Znaš," počeo je, "teško mi je bilo suočiti se s ovime.

    "You know," he began, "it's been hard for me to face this."

  • "Ivana ga je gledala s razumijevanjem.

    Ivana looked at him with understanding.

  • "Znam, nije lako.

    "I know, it's not easy.

  • Mama nam je uvijek bila oslonac.

    Mom was always our support."

  • "Stjepan je napokon ispustio suze koje je dugo zadržavao.

    Stjepan finally let go of the tears he had been holding back.

  • Ivana ga je zagrlila, osjećajući toplinu zajedništva.

    Ivana hugged him, feeling the warmth of unity.

  • "Sve je u redu, Stjepane.

    "It's okay, Stjepan.

  • Mama bi bila ponosna.

    Mom would be proud."

  • "Sljedećeg jutra, kad je sunce probijalo kroz jutarnje oblake, vratili su se uz jezero.

    The next morning, as the sun broke through the morning clouds, they returned to the lake.

  • Voda je blistala, a priroda oko njih bila je tiha.

    The water glistened, and the nature around them was silent.

  • Bila je to idealna prilika da se konačno oproste.

    It was an ideal opportunity to finally say goodbye.

  • Stjepan i Ivana, rame uz rame, otvorili su urnu.

    Stjepan and Ivana, side by side, opened the urn.

  • Uz nježni povjetarac, pustili su pepeo svojim svijetlim stazama.

    With a gentle breeze, they let the ashes follow their bright paths.

  • Matej je tiho promatrao, osjećajući težinu trenutka.

    Matej observed quietly, feeling the weight of the moment.

  • Ispunjeni mirom, polako su krenuli natrag.

    Filled with peace, they slowly made their way back.

  • Osećaj tuge bio je ublažen osjećajem da su konačno ispunili majčinu želju.

    The feeling of sadness was eased by the feeling that they had finally fulfilled their mother's wish.

  • Dok su izlazili iz parka, Stjepan i Ivana osjećali su veće zajedništvo, svjesni majčinog duhovnog prisustva u ljepoti oko njih.

    As they left the park, Stjepan and Ivana felt a greater sense of unity, aware of their mother's spiritual presence in the beauty around them.

  • Zajedno su nastavili dalje, znajući da je ovaj rastanak ujedno bio i početak novog poglavlja.

    Together, they moved forward, knowing this farewell was also the beginning of a new chapter.