FluentFiction - Croatian

Luka's Lesson: The Courage to Act When It Matters Most

FluentFiction - Croatian

16m 26sJune 3, 2025
Checking access...

Loading audio...

Luka's Lesson: The Courage to Act When It Matters Most

1x
0:000:00

Sign in for Premium Access

Sign in to access ad-free premium audio for this episode with a FluentFiction Plus subscription.

View Mode:
  • Luka je sjedio u svojoj učionici tekstilne srednje škole, okružen šivaćim mašinama i hrpama tkanina.

    Luka was sitting in his classroom at the textile high school, surrounded by sewing machines and piles of fabric.

  • Hladna, proljetna kiša padala je vani, ali unutar školskih zidova vladala je živa atmosfera.

    The cold, spring rain was falling outside, but within the school walls, there was a lively atmosphere.

  • Bio je zadubljen u svoje misli, sanjajući o budućnosti i studiranju inženjerstva.

    He was deep in thought, dreaming about the future and studying engineering.

  • Ana, njegova najbolja prijateljica, sjedila je do njega.

    Ana, his best friend, sat next to him.

  • Uvijek je bila vesela, čak i sada dok su završavali projekt za sljedeći sat.

    She was always cheerful, even now as they finished the project for the next class.

  • "Luka, kakav si s tim koncem?" upitala je Ana, oči blistave u svjetlu fluorescentne lampe.

    "Luka, how are you doing with that thread?" she asked, her eyes shining in the light of the fluorescent lamp.

  • Luka se nasmije i dao joj hrpu konca.

    Luka smiled and handed her a bunch of thread.

  • Ipak, nešto je zasjenilo Anino veselje.

    However, something dimmed Ana's joy.

  • Pridržavala se za stol, lice joj je počelo blijediti.

    She was holding onto the table, her face beginning to pale.

  • Luka primijeti njen nemir, ali nije ništa rekao, misleći da je samo umorna.

    Luka noticed her unease but didn't say anything, thinking she was just tired.

  • Odjednom, Ana se srušila na pod.

    Suddenly, Ana collapsed to the floor.

  • Učionica je utihnula.

    The classroom fell silent.

  • Luka je osjećao kako mu srce ubrzano lupa u prsima.

    Luka felt his heart racing in his chest.

  • Njegov strah eksplodirao je u trenutku.

    His fear exploded in that instant.

  • Nije znao što učiniti.

    He didn't know what to do.

  • Mnoštvo misli jurilo mu je kroz glavu; morao je pomoći, ali kako?

    A multitude of thoughts raced through his mind; he had to help, but how?

  • Sjetio se tečaja prve pomoći koji je pohađao prošle zime.

    He remembered the first aid course he took last winter.

  • Duboko udahne i krene prema Ani.

    He took a deep breath and moved toward Ana.

  • Lagano joj podigne glavu i provjeri disanje.

    He gently lifted her head and checked her breathing.

  • "Dobro diše", pomisli s olakšanjem, ali srce mu je i dalje ubrzano kucalo.

    "She's breathing fine," he thought with relief, but his heart continued to beat rapidly.

  • Pozovem kolege da nazovu hitnu pomoć.

    He called on his classmates to call emergency services.

  • Luka, držeći Aninu ruku, osjetio je kako mu vlastite ruke drhte od straha, no istovremeno, duboko u sebi, osjetio je snagu.

    Holding Ana's hand, Luka felt his own hands trembling with fear, yet deep inside, he felt a strength.

  • "Možeš ti to, Luka", tiho je ohrabrio sam sebe.

    "You can do this, Luka," he quietly encouraged himself.

  • Par minuta kasnije, paramedici su stigli i preuzeli brigu o Ani.

    A few minutes later, paramedics arrived and took over Ana's care.

  • Luka je stajao po strani, osjećajući mješavinu straha i olakšanja.

    Luka stood aside, feeling a mix of fear and relief.

  • Učili su ga da je svaka sekunda važna, osjećao je zadovoljstvo što je uspio pomoći.

    He had been taught that every second counts, and he felt satisfaction for being able to help.

  • Sutradan posjetio je Anu u bolnici.

    The next day, he visited Ana in the hospital.

  • Ležala je na krevetu, već živahna, kako je uvijek bila.

    She was lying in bed, already lively, as she always was.

  • "Hvala ti, Luka", rekla je sa smiješkom i suzama u očima.

    "Thank you, Luka," she said with a smile and tears in her eyes.

  • "Spasio si me."

    "You saved me."

  • "Bio sam prestrašen, Ana," priznao je Luka, "ali morao sam nešto učiniti."

    "I was terrified, Ana," Luka admitted, "but I had to do something."

  • Ana je kimnula.

    Ana nodded.

  • "Uvijek mislim da mogu sve sama, ali sada vidim koliko mi je važno imati te uz sebe."

    "I always think I can do everything on my own, but now I see how important it is to have you by my side."

  • Luka je shvatio da bez obzira na planove i strahove, postoje trenuci kad moramo biti hrabri.

    Luka realized that regardless of plans and fears, there are moments when we must be brave.

  • Naučio je da ne može uvijek čekati da drugi djeluju.

    He learned that he couldn't always wait for others to act.

  • Ponekad, moraš biti taj koji će napraviti prvi korak.

    Sometimes, you have to be the one to take the first step.

  • Kad se Ana oporavila i vratila u školu, oboje su nastavili sa svojim projektima, ali sada su oboje znali koliko je važno brinuti se o sebi i jedni o drugima.

    When Ana recovered and returned to school, both of them continued with their projects, but now they both knew how important it is to take care of themselves and each other.

  • I u sunčanim i u kišnim danima, prijateljstvo je ono što svijetli kao svjetionik u tami.

    In both sunny and rainy days, friendship is what shines like a beacon in the darkness.