
Rekindled Friendships and New Beginnings in Dubrovnik
FluentFiction - Croatian
Loading audio...
Rekindled Friendships and New Beginnings in Dubrovnik
Sign in for Premium Access
Sign in to access ad-free premium audio for this episode with a FluentFiction Plus subscription.
Proljetno sunce nježno je grijalo drevne zidine Dubrovnika.
The spring sun gently warmed the ancient walls of Dubrovnik.
U srcu Staroga grada, miris cvjetova ispunjavao je zrak.
In the heart of the Old Town, the scent of flowers filled the air.
Ivana je polako hodala kamenim ulicama, prisjećajući se davnih dana i prijateljstva s Lukom.
Ivana walked slowly through the cobblestone streets, reminiscing about the old days and her friendship with Luka.
Bilo je prošlo mnogo godina otkako su zadnji put razgovarali.
It had been many years since they last spoke.
Luka je sjedio na stepenicama ispred jedne male galerije.
Luka was sitting on the steps in front of a small gallery.
Oduvijek je volio umjetnost i taj mirni kutak Dubrovnika.
He had always loved art and that quiet corner of Dubrovnik.
Kad je Ivana skrenula iza ugla, srce joj je poskočilo.
When Ivana turned the corner, her heart skipped a beat.
Bio je to Luka, njezin stari prijatelj.
It was Luka, her old friend.
"Ivana?" Luka je podigao pogled, iznenađen.
"Ivana?" Luka looked up, surprised.
Osmijeh mu je obasjao lice.
A smile lit up his face.
"Bok, Luka," odgovorila je Ivana, pokušavajući zadržati mirnoću u glasu.
"Hi, Luka," replied Ivana, trying to maintain calmness in her voice.
Bilo je lijepo vidjeti ga, no u sebi, osjećala je nesigurnost.
It was nice seeing him, yet inside, she felt uncertain.
Jesu li još uvijek isti?
Were they still the same?
Jesu li njihovi osjećaji isti?
Were their feelings the same?
Sjela je pokraj njega.
She sat next to him.
Razgovarali su polako, kao nekad.
They talked slowly, as they used to.
Pitali su se o godinama koje su prošle.
They wondered about the years that had passed.
Luka joj je govorio o svojim umjetničkim radovima, dok je Ivana pričala o životu u inozemstvu.
Luka told her about his art projects, while Ivana shared stories about her life abroad.
Uočila je kako se Luka promijenio.
She noticed how Luka had changed.
Bio je zreliji.
He was more mature.
No, toplina u njegovim očima bila je ista.
But the warmth in his eyes was the same.
Nakon nekog vremena, Luka se podigao.
After a while, Luka stood up.
"Dođi, moram ti nešto pokazati," rekao je.
"Come, I have something to show you," he said.
Vodio ju je do skrivenog mjesta na zidinama.
He led her to a hidden spot on the walls.
Pogled je bio zadivljujući.
The view was breathtaking.
Plavetnilo Jadrana širilo se u nedogled.
The blue of the Adriatic stretched endlessly.
"Volim ovo mjesto," rekao je Luka tiho.
"I love this place," Luka said softly.
"Uvijek me podsjeća koliko je život lijep."
"It always reminds me of how beautiful life is."
Ivana je duboko udahnula.
Ivana took a deep breath.
Znala je da sada treba biti hrabra.
She knew she needed to be brave now.
"Luka, bojim se... bojim se da se više ne prepoznajemo."
"Luka, I'm afraid... I'm afraid we don't recognize each other anymore."
Luka ju je pažljivo slušao.
Luka listened intently.
"Ivana, znam da su prošle godine, i da smo se promijenili.
"Ivana, I know years have passed, and we've changed.
Ali ono što osjećam prema tebi... nije nestalo."
But what I feel for you... hasn't disappeared."
Njegove riječi razbili su zidove koje je izgradila oko sebe.
His words broke the walls she had built around herself.
"Znači puno to čuti.
"It means a lot to hear that.
Bilo me strah biti ranjiva," priznala je.
I was afraid to be vulnerable," she admitted.
Sunce je zalazilo, oslikavajući more nijansama narančaste i ružičaste.
The sun was setting, painting the sea in shades of orange and pink.
Zajedno su sjedili, šuteći.
Together they sat in silence.
U tom trenutku, osjetila je kako se nevjerojatna veza između njih ponovno rađa.
In that moment, she felt the incredible bond between them being reborn.
"Mislim da bismo trebali istražiti ovo... ovu novu priliku," predložio je Luka.
"I think we should explore this... this new opportunity," suggested Luka.
Ivana se nasmijala.
Ivana laughed.
"Da, mislim da bi bilo lijepo."
"Yes, I think that would be nice."
Tužne sjene sumnje nestajale su, a oboje su osjećali da su našli nešto dragocjeno.
The sad shadows of doubt were fading, and both felt they had found something precious.
Prihvatili su promjene, rukujući se s prošlošću, i otvorili svoje srce za novu budućnost.
They embraced the changes, made peace with the past, and opened their hearts to a new future.
Zajedničku.
Together.